Jedan gadan šok, ali šok koji nikad ne prolazi. On je doživotan da se razumijemo. Ja mogu biti veseo, pričati viceve, igram tenis, viđam prijatelje i tako dalje, ali ono što me obilježava do kraja života to je ta tragedija.

Ivana je uvijek sa mnom. Kad radim, odmaram se, uživam i kad sam tužna. Svaki dan počinjem tako da joj kažem: ‘Bok, srećice, krećemo u novi dan!’ Navečer, prije spavanja, uvijek poljubim njezinu slikicu i kažem: ‘Ljubavi moja, još je jedan dan prošao, još sam ti jedan dan bliže. Laku noć i nek’ te čuvaju anđeli’, nježnim glasom govori nam Ljerka Mintas Hodak.